Manny je emotivni stup filma. Ljubomir Kerekeš uspio je prenijeti tu težinu, tugu zbog prošlosti, ali i cinizam koji Mannyja prati kroz cijelu avanturu. Njegov duboki, topli glas savršen je kontrast Sidovom kreštanju, stvarajući jednu od najboljih kemija u povijesti hrvatske sinkronizacije.

Kada govorimo o tome zašto su "hrvatski glasovi better", nemoguće je ne početi s Edom Maajkom. Sid je u originalu (John Leguizamo) sjajan, ali Edo mu je dao specifičan šarm. Njegov blago nazalni glas, bosanski naglasak koji se savršeno uklopio u Sidov karakter autsajdera i nevjerojatna komična tempiranost učinili su Sida najomiljenijim likom u regiji. Rečenice poput "Ja sam ljenjivac, ja ne radim ništa" postale su dio svakodnevnog govora. 2. Ljubomir Kerekeš kao Manny: Glas razuma i autoriteta

Za generacije koje su odrasle uz VHS kazete i prve DVD-ove, ovi glasovi su jedini "pravi". Pokušaj gledanja filma na engleskom jeziku nakon što ste ga deset puta pogledali uz Edu, Kerekeša i Tarika često djeluje nepotpuno. To je dokaz koliko je sinkronizacija bila kvalitetno odrađena – ona nije bila samo barijera jeziku, već dodatna umjetnička vrijednost. Zaključak

Tarikov Diego donio je potrebnu dozu "cool" faktora. Njegova interpretacija sabljastog tigra koji se bori s vlastitom lojalnošću bila je nijansirana i uvjerljiva. Dijalozi između njega i Sida (Ede) spadaju u vrhunce humora koji su razumljivi i djeci i odraslima. Lokalizacija koja radi razliku